Alo.rs Alo.rs

Voditeljka živela u hraniteljskoj porodici i prošla kroz pakao: "Šišala me je na kratko"

Voditeljka živela u hraniteljskoj porodici i prošla kroz pakao: "Šišala me je na kratko"

Foto: Alo.rs

Milica Kemez postala je poznata javnosti tokom učešća u rijalitiju "Zadruga", gde je otvorila dušu svojevremeno o teškom odrastanju i ostavila sve bez teksta svojom teškom životnom pričom.

Naime, ona je sa sestrom tri godine bila zbrinuta u Dom za decu i omladinu "Vera Radivojević" u Beloj Crkvi zajedno sa sestrom Mirelom, nakon što je njihovom ocu Centar za socijalni rad oduzeo je ćerke jer nije mogao da im obezbedi osnovne uslove za život.

Njih dve je majka napustila, te nikada nije imala stabilnu porodicu, ljubav i podršku, a to nažalost nije dobila ni u hraniteljskoj porodici.

- Imala sam tri godine, a moja sestra Mirela pet, kad nas je Centar za socijalni rad uzeo ocu i odveo u Dom za nezbrinutu decu. Sećam se da sam mnogo plakala što idemo u dom. Toliko sam vrištala da me je čovek koji nas je vozio tamo udario. Pitali su me kasnije o tom incidentu, ali sam iz straha prećutala. Ubrzo su u dom počeli da dolaze ljudi koji su hteli da me usvoje, ali je želja našeg oca bila da Mirelu i mene ne razdvajaju. Svi su tražili jedno dete, pa smo nas dve ostale u domu. Pokušala sam da pobegnem iz doma, skočila sam kroz prozor, povredila se i završila u bolnici. Otad mi je ovaj moj ožiljak na čelu - počinje Milica svoju bolnu ispovest za Informer.

Njih je uzela izvesna Vesna, koju je Milica zvala "mama", ali je ubrzo sve prešlo u agoniju.

- Ta Vesna nam je rekla da je ona sada naša mama i da "roditelj nije onaj ko te rodi, već onaj ko te čuva". Pored nas je brinula o još jednom dečaku i njegovoj sestri. Prvih godinu-dve je bilo sve u redu. Zvala sam je "mama" i tako sam je i doživljavala. S vremenom je popustila sa živcima i počela da nas kažnjava, kao i da nas fizički i psihički maltretira - pričala je Kemezova, a zatim opisala neke od prvih kazni koje je hraniteljka primenjivala nad njom:

- Jednom mi je rekla da pripazim na pecivo koje se peklo u šporetu, a meni je zagorelo. Bacila ga je na pod i naterala me da ga pojedem! Izbacivala me je napolje, nekoliko puta je sestru i mene terala da spavamo u dvorištu, zaključavala nas je u podrum... Tako bi reagovala ako, na primer, razbijemo neku figuru ili se popnemo na tavan. Nismo išle kod druge dece na rođendane, nismo ih ni slavili. Ne pamtim nijednu rođendansku tortu, niti decu na slavlju kod mene.

Kako je ispričala, hraniteljka ju je šišala na kratko što ju je veoma pogađalo.

- Ne znam zašto, ali Vesna je Mireli puštala kosu, a mene je protiv moje volje šišala na kratko da izgledam kao dečak. Nikad nam nije dozvoljavala da čupamo obrve, brijemo se, farbamo... Sestra je u internatu ofarbala kosu, a kad je ova to saznala, rekla joj je da takva ne dolazi kući za vikend i da će je ubiti! Mirela se mnogo uplašila tih pretnji. Od straha je htela da se ubije! Drugarice iz internata su joj rekle da napiše pismo Centru za socijalni rad i opiše uslove u kojima živimo i kako se Vesna ponaša prema nama. Inače, Centar za socijalni rad nas je možda tri puta obišao otkad smo živeli kod nje, a mi bismo se tada pravile da je sve u redu - pričala je ona.

Izvor: Alo.rs

VAŠI KOMENTARI:

Članak još uvek nema komentara. Budite prvi...

NE PROPUSTITE